Krenuli smo sinoc u pola 10 iz hotela, rastali se sa sahistima. ne mogu da verujem da smo zaboravili da se slikamo sa njima. Monogo su dobri momci. Kako se vise necemo vracati na tu stranu, necemo ih vise videti. Ali ko zana, mali je ovaj svet! :-)
Najsmesniji od svih je bio neko Murinjo, Brazilac ( kaze da ima Italianske korene cak ima i njihov pasos). Od svih njegovih provala, najsmesnije je njegovo vidjenje naseg jezika ( snimili smo i video klip, pokusacu da ga posaljem neki dan). to ne moze da se opise, moze samo da se slusa, ali ukratko, njima nas jezik zvuci jako brzo, sa dosta glasova sa naglasenim R ( BRRBRRBRRBRR) pri cemu ne pokazujemo nikakve emocije niti gestikulacije :-)))))!
sa autobuske stanice smo krenuli tacno u 10 ( taksista nam je naplatio 450 dinara). Na stanici je sve precizno i organizovano ( mogli bi puno da naucimo od njih). Na kartu se obavezno upisuje ime i prezime i broj dokumenta. Prtljag se ostavlja u boks ( ne placa se ) na koji se zalepi nalepnica. Drugi deo nalepnice se zalepi na kartu. Podizanje prtljaga je moguce samo posle uporedjivanja te dve nalepnice u prisustvu kontrolora ( greske su svedene na minimum ). Unutra, umesto 50-k sedista, ima 40-ak, zato to je razmak izmedju sedista veci, sedista su udobnija i mogu skroz da se obore, kao u biznis klasi aviona. Pored toga, sa sedista koje je ispred, obori se deo koji je za noge, tako da se bukvalno lezi. U nasem autobusu nismo dobili cebe i jastuk, ali u otalim je to standard. To je bio razlog sto smo se Boki i ja prilicno smrzli ( klima je bas radila ) nekako smo mu objasnili da na prvoj pauzi uzmemo jakne iz gofera, posle je bilo bolje.
U Rio smo stigli oko 6 sati, posle 8 sati puta. Prvi utisak je da Rio nikad ne soava, u 6 sati je vrvelo kao u sred dana. Pored visokih zgrada i raskosi, odmah se primecuje i najnizi sloj drustva. Izgleda da je sasvim normalno da na ulici spavaju ljudi, pojeinacno ili u grupama. Ima ih bas puno. Cak sam primetio da spavaju ispred ulaza banaka i hotela. Cuo sdam neki podataka, da po zakonu, niko ne sme da ih dira dok se ne probude ( provericu).
Do Hostela smo stigli gradskim prevozom, ( Boki je vec bio tako da smo se lako snasli). U hosteu su nam rekli da ne mozmo da udjemo u sobe do 12. Posto je tada bilo oko 8, resili smo da se malo prosetamo. Hostel nam je na 50-ak metara od cuvene Copakabane ( jos ne mogu daverujem da sam ovde!!!).
Malo smo prezalogajili, popili kafu i prosetali. Plaza je ogromna, kako u duzinu tako i u sirinu ( nisam nikad video vecu). I tako rano, bilo je puno ljudi ( najvise ljudi koji su dzogirali, izgleda da je to ovde bas popularno).
Prosetali smo plazm, kako sam ja bio u farmericama i patikama, videlo se iz aviona da sam turista, tako da su nas saletali sa raznim ponudama. U jednom trenutku ja primetim da mi se na patiku ( da izvinu prisutni ) iskenjao najveci golub na svetu, bar sam ja imao taj utisak, medjutim u tom trenutku se pojavljuje lik koji cisti cipele i pocinje da cisti uprkos mom protivljenju. NA kraju mi je trazio za to ciscenje oko 4500 dinara, pa se za malo nisam onesvestio. Posle silnog natezanja dao sam mu 150 dinara ( posle ovakvig razvoja dogadjaja ozbiljno sumljam da postoji najveci golub na svetu :-))))).
Toliko za sada, istice vreme na internetu.
Pozzzz
1 comment:
Koliko sam ja ucio geografiju (a jesam), Buenos Aires je u Argentini. Zar ti nisi u Brazilu??? Sve jedno, vazno je da kuliras. Mada, da ne znam da sam u Srbiji, ovih dana bih mislio da zivim u tropskim predelima. Ujace, pozdrav. P.S. Boli me zub na desnoj strani.
Ljubo
Post a Comment